"U
kraljevskom gradu Kreševu..." - započinjala je ovako znamenita "Kreševska povelja",
pisana davnog 12. kolovoza 1434. godine. Ova povelja, čiji se original čuva
u Dubrovniku, danas je najstariji pisani dokument u kome se pominje ime grada
nastalog stoljećima prije. Do danas nisu otkriveni pouzdani povijesni izvori,
koji bi mogli točno odrediti vrijeme nastanka Kreševa.
Postoje brojni tragovi, koji su mogli biti izazov povjesničarima: nekropole
u selima Deževice i Pirin, "Rimski most" u Vrancima, ostaci zidina u Crkvenjaku,
Crnićkom kameniku, Berberuši, Kotarcu i Gradu na Bedemu iznad Kreševa. U srednjem
stoljeću je sačuvano dosta povijesnih dokumenata, jer početkom XIV stoljeca
dolazi do znacajnijeg razvoja rudarstva u srednjoj Bosni; bogatoj u prvom redu
srebrom, bakrom, živom i olovom. Krajevi sa rudarskom proizvodnjom srebra, olova,
bakra i željeza od posebnog su značaja za Bosanske banove i kraljeve. To je
razlog da u grad Kreševo dolaze Bosanski velikaši i Dubrovačka gospoda, a tu
često stoluje i Bosanski kralj sa svojom svitom. Tako je 3. rujna 1444. godine
Stjepan Tomas svojim kraljevskim pečatom potvrdio Dubrovčanima odgovarajuće
povlastice izdavši povelju u kojoj Kreševo naziva slavnim gradom.
Razdoblje pod Turskom vlašću od 1463. do 1878. godine zabilježeno je po stradanjima,
ali su ipak rudari i kovači zbog vađenja i prerade željezne rudače imali povlašten
položaj. Tada se u Kreševu u odnosu na druge krajeve u Bosni živjelo bolje.
Austrougarska vladavina je 1878. godine donijela više prava, reda i izgradnje
općenito u Bosni, ali je zbog industrijalizacije u Kreševu došlo do zatvaranja
rudnika, topionica i kovačnica. Veliki broj Kreševljaka se u potrazi za poslom
iselio u novootvorene industrijske centre. Godine 1908. se otvara u Kreševu
Kovačka zadruga, jedno od prvih dioničkih društava u Bosni i Hercegovini na
čijim je temeljima poslije II svijetskog rata formirana Tvornica kovanog alata
Čelik, koja je upošljavala najveći broj ljudi i bila nositelj razvoja cijelog
kraja.
